Piše: Matea Jukić, edukantica, smjer psihoterapija
Ego stanja su glavni koncept transakcijske analize, cjelovite teorije o ljudima, ponašanju i odnosima koje stvaramo unutar sebe i s drugima. To su stanja uma zbog kojih se ponašamo na određeni način i koja nam stoje na raspolaganju za komunikaciju s drugima, sa sobom i za opažanje svega što se događa oko nas. Postoje tri ego stanja: Roditelj, Odrasli i Dijete. Pišu se velikim početnim slovom kako bi ih razlikovali od pojmova roditelj, odrasli i dijete koje koristimo kada opisujemo stvarne osobe.
Zamisli osobu koja vozi automobil. Koncentrirana je na vožnju: procjenjuje koliki razmak treba držati, kada treba kočiti, a kada može ubrzati, prati prometne znakove i sve što se događa oko nje (Odrasli). Najednom se ispred nje, nepredvidljivo, ubacuje vozilo iz desne trake, bez prethodne najave žmigavcem. Naglo zakoči, „sjedne“ na trubu, namršti se i zadere: „Tko ti je dao vozačku, majmune!“ (Roditelj). Nakon nekog vremena izlazi na autoput. S osmijehom na licu jer više nema gužve, pojača glazbu, nagazi na gas i uživa u vožnji (Dijete).
U svima nama uvijek su prisutna sva tri ego stanja. Međutim, kada komuniciramo s drugima ili sami sa sobom, to činimo iz jednog, u tom trenutku dominantnog, ego stanja. Promjena ego stanja je nesvjesna, ali je vidljiva izvana: mijenja se izraz lica, ton glasa, vokabular, gestikulacija i stav tijela.
Struktura ego stanja
Strukturalna analiza bavi se sadržajem ego stanja koji je jedinstven za svaku osobu. Svako ego stanje je kao ladica u kojoj se nalazi određeni skup povezanih ponašanja, mišljenja i osjećaja. Sadržaj vlastitih ego stanja možemo istraživati, a o tuđem možemo samo nagađati. Otkrivanjem sadržaja ego stanja dobivamo odgovor na pitanja: tko smo, zašto se ponašamo na određeni način i kako smo postali takvi kakvi jesmo?
Svatko u sebi nosi malog dječaka ili malu djevojčicu
Ego stanje Dijete je dio naše ličnosti koji je sačuvan iz djetinjstva, a razvija se u prvih pet godina života.
U njemu se nalaze ponašanja, misli i osjećaji koji se ponavljaju iz djetinjstva. To su snimke naših tadašnjih reakcija na vanjske događaje, a dostupne su nam za reproduciranje tijekom cijeloga života.
U djetinjstvu smo zbog (vlastite interpretacije) ponašanja roditelja mogli zaključiti: „Ako budem pristojan, svi će me voljeti.“ ili „Ako se rasplačem, dobit ću ono što želim.“. Tako svako dijete donese neke rane odluke, u skladu s kojima se ponaša i u odrasloj dobi. Naime, vrlo rano u životu naučimo da postoje pravila koja moramo poštovati, a koja određuju naši roditelji. Mala djeca još uvijek nemaju moć rasuđivanja kako bi ta pravila ispitala i provjerila imaju li smisla. Zato djeca sama sebe plaše različitim uvjerenjima da bi se navela na poslušnost roditeljima.
Aktivacija Djeteta
Dijete se aktivira u situacijama koje kod nas potiču iste osjećaje kakve smo imali u djetinjstvu. Ti osjećaji mogu biti ugodni (npr. sloboda, spontanost, veselje) i neugodni (npr. krivnja, sram, strah). Tada su i naše želje i potrebe slične onima iz djetinjstva. Tako odraslu osobu šef koji se dere na nju može podsjetiti na agresivnog oca, zbog čega može osjećati strah te imati potrebu da je netko zagrli i utješi, kao majka u djetinjstvu.
Iz Djeteta se također zabavljamo, uživamo i ono je izvor naše kreativnosti. Osnivač transakcijske analize Eric Berne je rekao: „Dijete je najvažniji dio naše ličnosti i sva druga ego stanja postoje da bi ga zaštitila.“.
Koja su tvoja ponašanja, misli i osjećaji kad si pod stresom, umoran/a, bolestan/a, kada ti netko priđe iz pozicije autoriteta, kada si na zabavi i kada želiš nešto od drugoga?
Kada odgovoriš na ova pitanja vjerojatno ćeš primijetiti da si, u navedenim situacijama, kao vrlo malo dijete reagirao/la na isti način.
Svatko u sebi nosi svoje roditelje
Ego stanje Roditelj je dio naše ličnosti koji se razvija od pete do dvanaeste godine života.
U njemu se nalaze snimke ponašanja, misli i osjećaja koji su kopirani od roditelja ili roditeljskih figura (baka, djed, trener, odgajatelj ili bilo tko koga smo u djetinjstvu poštivali ili doživljavali kao autoritet). Tako osoba u ego stanju Roditelj može slagati odjeću na isti način na koji je to činila njezina majka ili imati isto političko opredjeljenje kao i njezini roditelji.
U Roditelju se također nalaze sve verbalne i neverbalne poruke čijih usvajanja nismo svjesni, a doživljavamo ih kao istinite te ih ne preispitujemo. To mogu biti neki slogani: „U životu treba biti uporan i raditi.“, izreke: „Poslije kiše dolazi sunce.“, upute: kako pravilno držati pribor za jelo, naredbe: nemoj, moraš, trebaš, važno, različite vrijednosti, predrasude te kritičko i zaštitničko ponašanje prema drugima. Tako netko dok gleda film može čuti unutrašnju roditeljsku poruku: „Prvo rad, a onda zadovoljstvo.“, osjetiti krivnju zbog uživanja, ugasiti film i pospremiti cijeli stan.
Moć Roditelja
Jednom je kći pitala majku zašto peče ribu bez glave, na što je majka odgovorila da je to naučila od svoje majke. Kada su baku pitali isto pitanje, ona je odgovorila da je tako radila njezina majka. Na kraju se ispostavilo da je šukunbaka tako pekla ribu jer joj inače ne bi stala u tavu…
Kada reagiramo iz Roditelja ponašamo se kao netko drugi iz naše prošlosti i držimo se usvojenih pravila i uvjerenja bez prethodnog promišljanja o njihovim razlozima. Možda je neko pravilo ili uvjerenje bilo korisno ili istinito u prošlosti, ali sada više nije. Različita uvjerenja iz Roditelja mogu utjecati ne samo na jednu osobu, već i na njezine potomke.
Utjecajni i aktivni Roditelj
Roditelj nam se može obraćati u našim mislima, kao utjecaj koji nam govori što trebamo raditi, kako se ponašati, koliko smo dobri ili loši te koliko su drugi ljudi bolji ili gori od nas. On komentira, kao što to roditelji čine, svaki naš postupak. Možemo ga prepoznati po riječima poput: smiješno, nezrelo, djetinjasto, nedopustivo. U ovom slučaju se prilagođavamo roditeljskim zahtjevima (čini kako ti ja kažem). Aktivni Roditelj obraća se iz nas drugim ljudima i tako se mi „pretvaramo“ u svoga roditelja (čini isto što i ja činim).
Roditelj nije izvor svakog roditeljskog ponašanja
Roditeljsko ponašanje može proizaći iz bilo kojeg ego stanja i može biti potpuno različito za različite ljude. Samo ono ponašanje koje doslovno kopiramo od svojih roditelja, odnosno reagiramo jednako kao što bi oni reagirali: istim držanjem tijela, gestama, rječnikom i osjećajima, proizlazi iz Roditelja.
U kojim situacijama u životu se ponašaš, osjećaš ili misliš na isti način na koji su to činili tvoji roditelji ili drugi značajni ljudi iz djetinjstva? Koje roditeljske slogane, izreke, naredbe i upute svakodnevno koristiš?
Svatko u sebi ima glas razuma
Ego stanje Odrasli je dio naše ličnosti koji se počinje razvijati od šeste godine života.
U Odraslom se nalaze ponašanja, misli i osjećaji koji su direktan odgovor na sada i ovdje situaciju. Tako se, ako nas netko povrijedi, nećemo „naduriti“ kao kada smo bili dijete (reakcija iz Djeteta), nego ćemo otvoreno komunicirati s osobom, govoreći joj da nas je povrijedila (Odrasli). Komunikacija iz Odraslog je komunikacija zrele osobe koja preuzima odgovornost za sebe i svoje postupke.
U Odraslom su vlastita razmišljanja o porukama koje su nam uputili roditelji (sadržaj Roditelja) i osjećajima iz djetinjstva (sadržaj Djeteta). Na primjer, kada smo zaključili da je roditeljska poruka kako pri prelasku ceste moramo pogledati lijevo i desno logična i istinita, tu informaciju smo pohranili u Odraslom.
Jedino u Odraslom možemo biti svjesni što se događa u našem Roditelju i Djetetu. On kao računalo barata informacijama koje dolaze iz Roditelja, Djeteta i okoline te na temelju njih donosi zaključke i bira prikladne reakcije (nije opterećen prošlošću). U Odraslom prikupljamo činjenice kroz svakodnevna iskustva: koliko vremena nam treba da dođemo do posla, gdje u gradu možemo kupiti najbolji kruh i slično.
Odrasle emocije
Emocije iz Odraslog adekvatne su ovdje i sada te traju kratko, nakon čega biramo daljnje akcije (dok ljutnja iz Djeteta može trajati satima, danima ili godinama). Na primjer, ako je u tramvaju gužva i netko vas uporno gura, vi se imate pravo naljutiti i reći osobi da vas prestane gurati: tako ste se izborili za svoje mjesto i nemate više razloga za ljutnju.
Roditelj, Odrasli ili Dijete?
Za zdravu i uravnoteženu ličnost potrebna su sva tri ego stanja:
- Roditelj nam pomaže da budemo uspješni roditelji i automatizira mnoge reakcije, čime štedimo veliku količinu vremena i energije (kada rutinske stvari prepušta Roditelju, Odrasli je oslobođen da se posveti važnijim pitanjima)
- Odrasli je nužan za preživljavanje jer obrađuje podatke i računa vjerojatnosti bez kojih se ne možemo učinkovito nositi s vanjskim svijetom (npr. prelazak preko ceste zahtijeva obradu niza podataka o brzini vozila) te posreduje između Roditelja i Djeteta
- Dijete čovjeku može podariti upravo ono što i pravo dijete daruje obiteljskom životu: intuiciju, stvaralaštvo, spontanost i užitak
Dobar primjer važnosti korištenja različitih ego stanja je igra s djetetom: možemo igrati iz Roditelja (podučavanje, usvajanje vrijednosti i uvjerenja, pristojnost, prikladnost, izjave poput „Super!“, i „Bravo!“) i iz Djeteta (zabava, uživanje, vrištanje, valjanje po podu). Potrebno je i jedno i drugo.
Sjeti se neke situacije kada si samostalno i objektivno procijenio/la situaciju i donio/la zaključke bez utjecaja roditeljskih slogana, naredbi, predrasuda te zastarjelih osjećaja i odluka iz djetinjstva.
Funkcija ego stanja
Funkcionalna analiza ego stanja bavi se našim ponašanjem iz pojedinog ego stanja, a možemo ju promatrati slušajući i gledajući. Prema funkciji, Dijete može biti pozitivno i negativno Slobodno te pozitivno i negativno Adaptirano, a Roditelj pozitivni i negativni Njegujući te pozitivni i negativni Kritički.
Slobodno Dijete
Ego stanje Slobodno Dijete je izvor spontanih reakcija i emocija. Ono je u kontaktu s našim potrebama i željama. To je impulzivno, necenzurirano, radoznalo i ekspresivno dijete koje nosimo u sebi (kao egocentrična beba koja traži ugodu te uživa kada su joj potrebe i želje zadovoljene, a ljuti se kada nisu). Kažemo da su djeca neiskvarena i iskrena, u Slobodnom Djetetu i odrasli mogu biti takvi.
Pozitivno Slobodno Dijete
U pozitivnom Slobodnom Djetetu, slobodno i bez cenzure izražavamo i živimo ono što osjećamo, znamo se zabavljati, uživamo, fantaziramo, razigrani smo, opušteni, istražujemo… Zadovoljavamo svoje želje i potrebe, ali pri tome razmišljamo o drugima, prihvaćamo druge te nikoga ne povrjeđujemo.
Kada smo u pozitivnom Slobodnom Djetetu naša lica su ispunjena ugodnim emocijama. Ono daje toplinu i šarm našoj ličnosti te doprinosi zabavnoj, opuštenoj, duhovitoj i kreativnoj atmosferi.
Negativno Slobodno Dijete
U negativnom Slobodnom Djetetu tražimo zadovoljstvo te ispunjavamo svoje želje i potrebe i onda kada je to opasno i neugodno. Pri tome ne razmišljamo o sebi ili drugima te tako povrjeđujemo sebe ili druge. Štoviše, očekujemo da drugi toleriraju našu slobodu i da nas trpe. Također, ne razmišljamo o neugodnim socijalnim posljedicama (npr. kada netko glasno podrigne na službenoj večeri).
Najčešće se izražava u opasnim situacijama ili na načine koji su visoko rizični po osobu ili po druge (npr. kada netko prebrzom vožnjom ugrožava svoje i tuđe živote). Kod djeteta se negativno Slobodno Dijete može primijetiti kada ne reagira na osjećaje drugih ljudi, svojevoljno je, ne želi ništa podijeliti s drugima niti čekati svoj red, baca bočicu, odbija jesti…
Često je prisutno kod ljudi koje su roditelji u djetinjstvu zanemarivali i onih koji u djetinjstvu nisu imali priliku dovoljno izraziti svoje Slobodno Dijete. Jako je razvijeno kod psihopatskih i antisocijalnih ličnosti.
U kojim situacijama pokazuješ svoje pozitivno, a u kojima svoje negativno Slobodno Dijete?
Adaptirano Dijete
Dijete se od rođenja prilagođava zahtjevima roditelja zbog potrebe za preživljavanjem i potvrđivanjem. Kada u odrasloj dobi ponavljamo ponašanja iz djetinjstva koja se uklapaju u ono što očekuju roditelji, tada smo u ego stanju Adaptirano Dijete.
Pozitivno Adaptirano Dijete
Pozitivno Adaptirano Dijete povezano je s radnim navikama, disciplinom i samodisciplinom. Iz njega se znamo podrediti autoritetu iz pozicije samopoštovanja i poštovanja, prihvaćamo smislene zahtjeve okoline, nije nam problem prihvatiti pravila koja su postavili drugi i toleriramo frustraciju kako bi ostvarili udaljeni cilj.
U njemu zapravo provodimo mnogo vremena. Na primjer, kada izađemo s društvom na večeru i ne možemo dohvatiti salatu, kažemo „molim“, što smo naučili i automatski usvojili još kao djeca, jer smo shvatili da će ljudi misliti da smo nepristojni ako to ne kažemo.
Negativno Adaptirano Dijete
Iz negativnog Adaptiranog Djeteta možemo reagirati preposlušno, izvršavajući sve zahtjeve okoline ili buntovno, radeći suprotno od onoga što zahtjeva autoritet. U oba slučaja rezultati su štetni za okolinu i za nas.
Buntovno Dijete se javlja kao reakcija na poruke druge osobe koju doživljavamo kao negativni autoritet. Zapravo smo pod prisilom činiti suprotno od onoga što zahtijeva autoritet, čak i kada je zahtjev racionalan i koristan. Uobičajeno je da se javlja u adolescenciji, ali kod odraslih ukazuje na nerazriješen problem s autoritetima.
Zamisli osobu koja sjedi s društvom u nekoj prostoriji i osjeti da joj je hladno. „Je li ti hladno?“, upita nekoga pored sebe. „Nije, ali mogu uključiti grijanje?“, on odgovara. „Ne treba, hvala.“, odgovori, dok se u sebi nada da će je netko spasiti i uključiti grijanje. Sljedeći dan je prehlađena.
U Preposlušnom Djetetu ćemo udovoljavati drugima bez pogovora, iako to nije dobro za nas.
U kojim situacijama reagiraš iz pozitivnog ili negativnog Adaptiranog Djeteta?
Njegujući Roditelj
Svaki put kada ponavljamo ponašanja svojih roditelja dok su vodili brigu o nama (npr. mama nas je mazila, tata čitao priče prije spavanja), tada smo u ego stanju Njegujući Roditelj. Koristimo ga kada skrbimo, pomažemo, njegujemo, podržavamo, opraštamo, hrabrimo, umirujemo…
Kada je to primjereno i korisno za drugu osobu, Njegujući Roditelj je pozitivan, a kada je neprimjereno i štetno (ograničava rast i razvitak osobe), tada je negativan.
Pozitivni Njegujući Roditelj
U pozitivnom Njegujućem Roditelju brinemo iz pozicije stvarnog poštovanja za osobu kojoj pomažemo. Pružamo pomoć samo kada je stvarno potrebna ili drugi to traži te podržavamo ponašanja koja su zaista u redu: „Ako trebaš pomoć, samo javi.“.
Negativni Njegujući Roditelj
U negativnom Njegujućem Roditelju prezaštićujemo, čime gušimo tuđi razvitak i sposobnosti (činimo za druge ono što mogu učiniti sami) te podržavamo i njegujemo ponašanja koja nisu u redu (npr. nasilno ponašanje vlastitog djeteta).
Osobe koje ga često koriste nesvjesno održavaju uvjerenje da moraju pomoći drugima jer su nesposobni i da moraju provesti život žrtvujući se za druge: „Daj da ti pomognem.“.
Sjeti se nekih situacija kada si odnosu s drugima ili sa samim sobom pokazao/la pozitivnog i negativnog Njegujućeg Roditelja. Kojeg roditelja ili roditeljsku figuru si tada kopirao/la?
Kritički roditelj
U djetinjstvu su nam roditelji često zapovijedali što trebamo, a što ne smijemo raditi, kontrolirali nas i kritizirali: „Idi u krevet!“, „Operi ruke!“. Kada kopiramo roditelje u toj ulozi, koristimo ego stanje Kritički Roditelj.
Pozitivni Kritički Roditelj
Kritika i kontrola iz pozitivnog Kritičkog Roditelja imaju zaštitnu i razvojnu funkciju (štiti osobu i njezine potencijale od nečega što bi ugrozilo nju ili njezin život i razvitak). Iz ovog ego stanja kritiziramo ona ponašanja koja su stvarno nezdrava, jasno razlikujemo osobu od njezinog ponašanja (jako važno u odgoju djece) i u odnosu sa samim sobom je izvor adekvatne samoljutnje i osjećaja krivnje: „Prestani pušiti, to nije dobro za tvoje zdravlje.“
Negativni Kritički Roditelj
Negativni Kritički Roditelj je unutrašnji glas koji nas sprječava da mislimo dobro o sebi i drugim ljudima (npr. kada u sebi mislimo zašto ne trebamo nešto raditi, da smo loši, glupi ili ludi zbog nečega). U ovom ego stanju omalovažavamo, kritiziramo i kontroliramo da bi umanjili nečije samopoštovanje i sposobnosti, dajemo nejasne i općenite upute: „Budi dobar.”, kritiziramo i ona ponašanja koja su u redu te maltretiramo sebe i druge jer smo tvrdoglavi, uporni i strogi: „Opet si napravio istu grešku.“.
Osoba u negativnom Kritičkom Roditelju se zapravo boji, jer se unutar nje isti taj Roditelj obrušava na nju. Osim straha, osjećaj koji preplavljuje Dijete u toj osobi je i nepovjerenje u vlastito mišljenje ili u Odraslog (u djetinjstvu nije dobila poticaje da ga koristi).
U kojim situacijama u odnosu sa sobom ili s drugima reagiraš iz pozitivnog i negativnog Kritičkog Roditelja? Kojeg roditelja ili roditeljsku figuru tada kopiraš?
Sada kada si osvijestio/la da imaš tri različita ego stanja, možeš se baciti na istraživanje njihovog sadržaja i njihovih funkcija. Ego stanja su odličan alat za rad na sebi: pomoću njih možeš jasno razdvojiti pozitivne od negativnih utjecaja prošlosti, osloboditi se negativnih utjecaja, razumjeti i mijenjati vlastite reakcije, razumjeti tuđe reakcije i poboljšati komunikaciju. To je odličan put za postizanje autonomije, odnosno balansa između sva tri ego stanja i spontanog prelaska iz jednog u drugo ego stanje, prikladno situaciji. Cilj psihoterapije u transakcijskoj analizi je učvršćivanje granica između ego stanja i spoznaja da svjesno možemo odabrati svoje ponašanje.
Ispuni upitnik i saznaj koja su ego stanja najviše zastupljena u tvojoj ličnosti!
Bonus poglavlje: Patologija ego stanja
Kontaminacija Odraslog
Jednom dječaku roditelji su zabranili da se druži s djecom iz razreda koja imaju loše ocjene. Međutim, on se jako sprijateljio baš s jednim dječakom koji ima lošije ocjene od većine u razredu. „Ali on je baš dobar prijatelj.“, pomislio je. Došlo je do unutarnjeg sukoba: ono što on doživljava kao stvarnost u potpunosti se razlikuje od onoga što ga uče roditelji. Ovaj dječak je, još uvijek ovisan o roditeljima koji mu pružaju sigurnost, prihvatio njihov sud da su djeca s lošim ocjenama također loše društvo te se prestao družiti s drugim dječakom. Njegov Odrasli je upravo kontaminiran Roditeljem, a tako se prenose predrasude.
Kada ne razlikujemo sadržaj ego stanja Odrasli od sadržaja iz ego stanja Roditelj ili Dijete, naš Odrasli je kontaminiran (Roditeljem, Djetetom ili Roditeljem i Djetetom u isto vrijeme).
Roditelji djeci često iskazuju predrasude tako uvjereno da se djeci čine kao činjenice. Također, djeca u roditeljima vide sigurnost te se boje kazne, pa se niti ne usude preispitivati njihove poruke. Kada vjerujemo roditeljskim stavovima bez prethodne provjere, naš Odrasli je kontaminiran. Najčešće su to predrasude vezane uz teme religije, hrane, politike, klase, rase i spola: „Svi su muškarci isti.“.
Odrasli kontaminiran Roditeljem
Osoba čiji Odrasli je kontaminiran Roditeljem, na skoro svaku situaciju reagira iz ego stanja Roditelj. Izgleda vrlo samouvjereno, kao roditelj koji se obraća djetetu. Pod snažnim je utjecajem vrijednosti i uvjerenja koje ne preispituje te osuđuje druge koji se ne slažu s njom. Često govori ti umjesto ja kada govori o sebi: „Moraš nastaviti dalje, bez obzira na sve.“, „Ne smiješ dozvoliti ljudima da vide što osjećaš.“, što su vjerojatno slogani roditelja.
Odrasli kontaminiran Djetetom
Kada je Odrasli kontaminiran Djetetom, razmišljanje nam je zamagljeno uvjerenjima iz djetinjstva, a dječje fantazije prihvaćamo kao činjenice. Tako netko kome su u djetinjstvu vršnjaci govorili da je debeo, u odrasloj dobi može vjerovati da ne može smršaviti i da je takav rođen; može misliti da mu matematika jednostavno ne ide jer je u školi imao loše ocjene; da ga ljudi ne vole jer nikada nije imao puno prijatelja… Kod takvih osoba prevladavaju dječji osjećaji i ponašanja.
Odrasli kontaminiran Roditeljem i Djetetom
Kada je Odrasli u isto vrijeme kontaminiran Roditeljem i Djetetom, tada smo u svom ego stanju Dijete uvjereni da su poruke iz Roditelja ispravne (npr. Roditelj: „Ljudima se ne može vjerovati.” + Dijete: „Nikada neću moći nekome vjerovati.”).
Isključeno ego stanje
Ljudi mogu, u određenim situacijama ili nekom životnom periodu, isključiti jedno od ego stanja. To se često javlja kao obrambeni mehanizam (npr. za vrijeme Drugog svjetskog rata djeca u logorima su morala isključiti svoje Dijete kako bi preživjela).
Isključeni Roditelj
Osoba s isključenim Roditeljem u sebi nema nikakva pravila, a često niti savjest i osjećaj krivnje. Roditelji ove osobe su vjerojatno bili zastrašujući ili pak prepopustljivi, pa je jedini način da kao dijete preživi bio da ih isključi.
Kao posljedica se mogu javiti i različiti psihički poremećaji:
- antisocijalni poremećaj ličnosti (neodgovornost, devijantnost, impulzivnost te niska razina zabrinutosti za vlastitu ili tuđu sigurnost)
- ovisnosti (kaznena djela, krađe, laganje i neodgovornost prema poslu)
- granični poremećaj ličnosti (pokušavanje izbjegavanja napuštanja od drugih)
- histrionični poremećaj ličnosti (intenzivne i nestabilne emocije te iskrivljena slika o sebi)
- psihopatija (nedostatak savjesti).
Međutim, osoba s isključenim Roditeljem može i biti vrhunski političar, direktor ili bilo kakav vođa jer za svaku situaciju smišlja nova pravila te ima dobru intuiciju za ono što se događa oko nje.
Isključeni Odrasli
Osoba s isključenim Odraslim čuje samo Roditelja i Dijete te ne provjerava istinitost informacija koje od njih dolaze. U potpunosti je van realiteta. Može se prepoznati kod oboljelih od bipolarnog poremećaja, kod kojih u maničnoj fazi prevladava Dijete, a u depresivnoj Roditelj.
Isključeno Dijete
Osoba s isključenim Djetetom nema nikakve uspomene iz djetinjstva, ne može se igrati i stalno je u nekim obavezama. Moguće je da su je roditelji u djetinjstvu gušili zahtjevima, nagrađivali samo za marljivost ili izjavljivali nešto poput: „Idi u svoju sobu.“, „Djeca moraju biti tiho.“. Jedini način na koji je kao dijete mogla zadovoljiti roditelje je očito bio da isključi Dijete.
Konstantno ego stanje
Kada osoba većinu vremena provodi u jednom egu stanju, a ostala dva su isključena, kažemo da je konstantan Roditelj, konstantan Odrasli ili konstantno Dijete.
Konstantan Roditelj
Konstantan Roditelj se sa svim problemima u životu suočava koristeći niz jasno određenih pravila, a ljude oko sebe tretira kao djecu. Sukladno tome, voli preuzimati tuđu brigu i odgovornost (baš kao što roditelji to često rade za svoju djecu).
Najčešće bira profesije u kojima može imati autoritet nad nekime (baš kao roditelj nad djetetom), kao npr. direktor ili političar. S druge strane, može voljeti pomagati drugima (kao roditelj djetetu) pa bira pomagačke profesije poput psihologije, socijalnog rada i slično.
Konstantan Odrasli
Konstantan Odrasli funkcionira kao računalo, zbog čega djeluje bezosjećajno. Često mu nedostaje spontanost i zabava (npr. na vjenčanju gdje svi plešu on sjedi sa strane i tipka po mobitelu). Posljedično se može činiti kao dosadna osoba bez imalo šarma.
Bira profesije poput programiranja, matematike, kemije i slično, jer ga više zanimaju činjenice nego ljudi: liječnik koji je u konstantnom Odraslom, može pacijentu reći: „Imate 50% šanse da preživite operaciju.“, iako bi možda prikladnije bilo da iz Njegujućeg Roditelja kaže: „Sada se opustite, mi ćemo se pobrinuti za vas.“.
Konstantno Dijete
Konstantno Dijete djeluje nezrelo jer se ponaša, misli i osjeća kao u djetinjstvu. Isto tako, često se veže za ljude koji se mogu o njemu brinuti (kao roditelj o djetetu). Najčešće bira rutinske poslove (npr. rad na blagajni) ili se pak profesionalno bavi nekim sportom, umjetnošću i slično (gdje god, baš kao dijete, može biti opušten i bez prevelike odgovornosti prema drugima).
LITERATURA
- Berne, E. (2010). Koju igru igraš? Psihologija ljudskih odnosa. Mozaik knjiga.
- Berne, E. (2011). Seks u ljubavi: Transakciona analiza odnosa. Psihopolis institut.
- Haris T. A. (2016). Ja sam O.K., ti si O.K. Mozaik Knjiga.
- James, M. (1974). Self Reparenting: Theory and Process. Transactional Analysis Journal, 4(3), 32-39.
https://doi.org/10.1177/036215377400400307 - James, M. i Jongeward, D. (2008). Životni pobednik. Psihopolis institut.
- Stewart, I. i Joines, V. (2016). Savremena transakciona analiza. Psihopolis institut.
- Žanko, N. (1999). Osnove transakcijske analize. Alinea.
