Razvoj TA
Teorijske cjeline koje je razvio Berne i danas su kamen temeljac transakcijske analitičke teorije i prakse. Teoriju su proširivali , obogaćivali i dodavali joj nove pojmove transakcijski analitičari i u vrijeme Bernea i poslije njega. Tijekom vremena, unutar transakcijske analitičke teorije razvio se niz škola. Sve škole prihvaćaju ugovor kao osnovu svake psihoterapije i autonomiju kao cilj terapije, transakciju kao jedinicu odnosa i ego stanja kao strukturu i osnovnu koncepciju ličnosti.
1949. godine
Berne je objavio prvi od šest stručnih članak na temu prirode intuicije. Objavljivani sve do 1958. godine, ovi članci predstavljaju nove ideje na kojima je Bern zasnovao razvoj transakcijske analize.
1956. godine
Berne podnosi molbu za članstvo u stručnom psihoanalitičkom institutu na kojemu je radio, no, biva odbijen. To je bio dodatni poticaj da izgradi novi pristup psihoterapiji. Do kraja te godine, Bern je dovršio još dva članka o intuiciji, u kojima je po prvi put predstavio koncept ego stanja Roditelj, Odrasli i Dijete i upotrijebio izraz „strukturalna analiza“.
1958. godina
1958. godina se smatra godinom osnivanja TA. Berne je te godine objavio rad pod nazivom Transakcijska analiza: Nova i djelotvorna metoda grupne terapije u kojem je osim kocepta ego stanja, uveo i pojmove igara i skripta. Time je bio postavljen osnovni teorijski okvir transakcijske analize .
1958. godine
Berne je sa suradnicima osnovao San Francisko seminare socijalne psihijatrije (SFSPS) koji su bili plodno tlo za razvoj novih ideja. Članovi SFSPS-a bili su mnogi poznati predstavnici klasične škole transakcijske analize.
1962. godine
1962. godine počinje se objavljivati stručni časopis Bilten transakcijske analize , s Berneom kao urednikom.
1964. godina
1964. godina je iznimno značajna u povijesti transakcijske analize. Te je godine Berne s kolegama osnovao Međunarodnu asocijaciju transakcijske analize (ITAA) kao znak priznanja što transakcijsku analizu primjenjuje sve veći broj stručnjaka izvan SAD-a. Iste godine, osnovana je i Europska asocijacija za transakcijsku analizu (EATA). Promijenjen je naziv seminara u san Francisku u San Francisko seminar za transakcijsku analizu (SFTAS). Iste godine, objavljena je i Berneova knjiga “Koju igru igraš?” koja je postala hit i približila jezik i ideje transakcijske analize milijunima ljudi.
Škole
Teorijske cjeline koje je razvio Berne i danas su kamen temeljac transakcijske analitičke teorije i prakse. Teoriju su proširivali , obogaćivali i dodavali joj nove pojmove transakcijski analitičari i u vrijeme Bernea i poslije njega. Tijekom vremena, unutar transakcijske analitičke teorije razvio se niz škola. Sve škole prihvaćaju ugovor kao osnovu svake psihoterapije i autonomiju kao cilj terapije, transakciju kao jedinicu odnosa i ego stanja kao strukturu i osnovnu koncepciju ličnosti. Razlikuju se po nekim novim teorijskim postavkama te vrstom i primjenom terapijskih intervencija. U suvremenoj TA mogu se izdvojiti tri glavne škole ili pravca:
U suvremenoj TA mogu se izdvojiti tri glavne škole ili pravca:
Klasična škola koju je osnovao Eric Berne sa suradnicima. Predstavnici ove škole su C. Steiner, M. Groder, J. M. Dusay. Koristili su u svom radu klasične metode i preferirali grupni rad nad individualnim.
Cathexis škola koju je osnovala J. L. Schiff 1974. godine. Radila je prije svega s mladima kojima je bio dijagnosticiran shizofreni poremećaj. Terapijski pristup koji je razvila naziva se reroditeljevanje (engl. reparenting).
Škola novih odluka jest terapija novim odlukama koju su osnovali Mary i Robert Goulding 1976. godine. Oni su osmislili terapijski pristup koji kombinira teoriju transakcijske analize s tehnikama geštalt terapije, koju je razvio Fric Perls. Predstavnici ove škole često rade s grupama, ali se ne fokusiraju na grupni proces. Umjesto toga, terapija se radi "jedan-na-jedan-u-grupi", što znači da ostatak grupe predstavlja svjedoke i daje pozitivne stroukove kojima podržava i potvrđuje promjenu.
Danas možemo govoriti i o relacijskoj TA kao i o kokreativnoj TA…